Budućnost rada oblikovana je sve snažnijom suradnjom čovjeka i umjetne inteligencije. Umjetna inteligencija preuzima zadatke koji zahtijevaju brzinu, preciznost i obradu velikih količina podataka, dok ljudi ostaju ključni u područjima emocionalne inteligencije, etičkog prosuđivanja i kreativnog razmišljanja. Umjesto zamjene ljudskog faktora, umjetna inteligencija postaje partner koji povećava produktivnost i otvara prostor za kompleksnije oblike djelovanja. U ovom članku autorica analizira odnos čovjeka i umjetne inteligencije u kontekstu suvremenih potreba tržišta rada, s posebnim naglaskom na njihove komplementarne uloge i utjecaj na organizacijske procese. Posebno obrađuje regulatorni okvir Europske unije, uključujući Opću uredbu o zaštiti podataka (GDPR) i Uredbu (EU) br. 2024/1689 o utvrđivanju usklađenih pravila o umjetnoj inteligenciji, u cilju sagledavanja nekih izazova u njihovoj primjeni.