Jačanju Crvenih Kmera bitno je pridonio princ Norodom Sihanouk, koji se s njima udružio nakon što ga je s vlasti, državnim udarom 1970., svrgnuo kambodžanski general Lon Nol. Potpora ruralnog stanovništva dovela je do toga da su Crveni Kmeri porazili Lon Nolove snage u brutalnom građanskom ratu (koji se paralelno odvijao uz Treći indokineski rat) i nakon pada glavnog grada, Phnom Penha, 17. travnja 1975., uspostavili svoju vlast. Iako se princ Sihanouk vratio iz egzila, dobio je tek simboličnu poziciju šefa države u okviru nove vlade Demokratske Kampućije¹, jer su Crveni Kmeri imali sasvim drukčije planove. Razdoblje četverogodišnje vladavine Crvenih Kmera započelo je donošenjem Ustava Demokratske Kampućije, koji je usvojio Treći Nacionalni Kongres, 14. prosinca 1975., a koji je stupio na snagu 5. siječnja 1976. godine.

Polazeći od Preambule Ustava², koja započinje riječima:

„Uzimajući u obzir pretežnu ulogu koju igraju ljudi, posebno radnici, siromašni seljaci, seljaci nižih srednjih slojeva i drugi radnici, na selu i u gradovima, koji čine više od 95 posto cijelog naroda Kampućije i koji su podnijeli najteži teret narodnooslobodilačkog rata, neprestano pristajući na najveće žrtve u životima, imovini i osjećajima za frontu, te bez oklijevanja šaljući svoju djecu i muževe da se bore u desetcima i stotinama tisuća na bojnom polju…“ Ustav Demokratske Kampućije ima XVI Glava te započinje glavom I., koja nosi naslov O državnoj administraciji, čiji 1. članak propisuje da je država Kampućija neovisna, jedinstvena, mirnodopska, neutralna, nesvrstana, suverena demokratska država s teritorijalnim integritetom. U Glavi II., O gospodarskoj administraciji, u članku 2. navodi se da su sva važna sredstva za proizvodnju kolektivno vlasništvo narodne Države i kolektivno vlasništvo komunalno organiziranog naroda. Stvari za svakodnevnu uporabu ostaju osobno vlasništvo pojedinca. U Glavi III., O kulturi, u članku 3., navodi se da je kultura Demokratske Kampućije nacionalna, popularna, napredna i korisna te služi zadacima obrane i izgradnje Kampućije, koja svakim danom postje sve prosperitetnija. U Glavi IV., O načelu upravljanja i rada, u članku 4., propisuje se da Demokratska Kampućija primjenjuje kolektivno načelo u upravljanju i radu. U daljnjim člancima navodi se da zakonodavna vlast pripada Skupštini radnika, seljaka i drugih predstavnika radnika, da se sastoji od 250 članova, od kojih su 150 predstavnici seljaka, 50 predstavnici radnika i drugih zaposlenika, a 50 čine predstavnici Revolucionarne vojske (članak 5.). Sudbenu vlast vrši narod. Narodni sudovi predstavljaju i jamče narodnu pravdu, štite narodne demokratske slobode i kažnjavaju bilo koji čin uperen protiv narodne Države ili čini kojim se krše zakoni narodne Države (članak 9.). U članku 10. navode se aktivnosti koje krše zakone narodne Države: sistematske neprijateljske ili destruktivne aktivnosti koje ugrožavaju narodnu Državu te će kao takve biti najstrože kažnjene, a ostale aktivnosti, osim prvih, tretirat će se sredstvima preodgoja u okviru državnih narodnih organizacija. Kada je riječ o pravima i obvezama svakog građanina Kampućije, oni imaju puno pravo uživati materijalni, moralni i kulturni život, koje se mora stalno poboljšavati. Svaki građanin ima potpuno osigurana sva sredstva za egzistenciju (članak 12.)

Doba Demokratske Kampućije³ obilježeno je masovnim ubojstvima, masakrima, etničkim i vjerskim progonima te mučenjima koje je imalo za posljedicu smanjenje četvrtine stanovništva.

Crveni Kmeri nastojali su Kambodžu pretvoriti u državu seljaka, u kojoj bi korupcija i „parazitizam“ života u gradovima bili potpuno iskorijenjeni. Komunalna organizacija naroda provedena je razdvajanjem obitelji i njihovim prisilnim slanjem na rad u polja. Demokratska Kampućija je de facto prestala postojati 1979. godine, nakon što je Vijetnam na nju izvršio invaziju i uspostavio Narodnu Republiku Kampućiju.

1 Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Demokratska_Kampu%C4%87ija
2 Izvor: https://en.wikisource.org/wiki/Constitution_of_Democratic_Kampuchea
3 Vidi Vremeplov u Informator br. 6597 od 21. listopada 2019.