Iako su napetosti upućivale na mogućnost sukoba, američki predsjednik Truman jasno je dao do znanja Churchillu da ne namjerava intervenirati protiv jugoslavenskih snaga, a sami Britanci bili su uvjereni da potporu jugoslavenskim aktivnostima pruža Staljin. Napetosti su se prelile na diplomatske pregovore, kojima nije nedostajalo nepovjerenje i nadasve interes britanske vlade da savezničku vojnu upravu u Italiji uspostavi do granice s Jugoslavijom iz 1937. Rezultat pregovora bio je da su 9. lipnja 1945. u Beogradu Demokratska Federativna Jugoslavija, s jedne strane i Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države, s druge strane sklopile Sporazum o Julijskoj krajini, koji se još naziva i Beogradski sporazum. Sporazum¹ glasi:

1. Dio teritorija Julijske krajine zapadno od linije na priloženoj karti, koji uključuje Trst, željezničke pruge i putove koji odatle vode u Austriju preko Gorice, Kobarida i Trbiža, a jednako i u Pulu i pristaništa na zapadnoj obali Istre, bit će pod zapovjedništvom i kontrolom Savezničkog vrhovnog zapovjednika.

2. Sve pomorske, suhozemne i zrakoplovne snage zapadno od linije naznačene na priloženoj karti bit će stavljene pod njegovo zapovjedništvo od trenutka kada ovaj Sporazum stupi na snagu. Jugoslavenske snage u tom području moraju biti ograničene na odred regularnih trupa čiji broj ne prelazi 2.000 vojnih osoba uključujući sve činove. Ove trupe će podržavati administrativna služba Savezničkog vrhovnog zapovjednika. One će okupirati jedan distrikt koji će izabrati Saveznički vrhovni zapovjednik, zapadno od diobne linije i neće im biti dopušten pristup u ostali dio područja.

3. Preko Savezničke vojne uprave, saveznički vrhovni zapovjednik upravljat će područjem zapadno od linije na priloženoj karti, Pulom i ostalim područjem na zapadnoj obali Istre, za koje smatra da je potrebno. Jedna mala jugoslavenska misija može se dodati Stožeru Osme armije kao promatrač. Upotrijebit će se sva ona jugoslavenska civilna uprava koja je već uspostavljena, a koja po mišljenju savezničkog vrhovnog zapovjednika radi zadovoljavajuće. Međutim, Saveznička vojna uprava bit će ovlaštena upotrijebiti bilo koju civilnu vlast koju smatra najboljom za pojedina mjesta, kao i mijenjati administrativno osoblje po svojoj volji.

4. Maršal Tito povući će jugoslavenske regularne snage koje su sad u dijelu Julijske krajine zapadno od linije na priloženoj karti, kao i one koje su u gradu i okolici Pule, u 8 sati po Greenich vremenu na dan 12. lipnja. Aranžman za zadržavanje jugoslavenskog odreda spomenutog u točki 2. bit će izrađen sudjelovanjem savezničkog vrhovnog zapovjednika i jugoslavenskog vrhovnog zapovjedništva.

5. Sve iregularne snage u tom području će, prema odluci savezničkog vrhovnog zapovjednika u svakom pojedinom slučaju ili izručiti svoje oružje savezničkim vojnim vlastima i raspustiti se, ili se pak povući s tog područja.

6. Jugoslavenska vlada će vratiti stanovnike tog područja koje je uhitila ili deportirala, osim onih koji su 1939. godine imali jugoslavensko državljanstvo te će vratiti imovinu koju je konfiscirala i odnijela.

7. Ovaj Sporazum ni u kojem pogledu ne prejudicira niti tangira definitivnu dispoziciju dijela Julijske krajine zapadno od linije. Isto tako, ni jugoslavenska vojna okupacija i uprava dijelova Julijske krajine istočno od linije niti u kojem pogledu ne prejudicira, niti tangira definitivnu dispoziciju tim područjem.

Crta razgraničenja prema Sporazumu nazvana je Morganova linija, prema britanskom generalu Williamu D. Morganu, koji je dogovorio razgraničenje. Rezultat Sporazuma bio je stvaranje Zone A i Zone B. Zona A, koja je uključivala Trst i Pulu, došla je pod Savezničku vojnu upravu, dok je Zona B, koja je obuhvaćala Rijeku i najveći dio Istre, došla pod Vojnu upravu Jugoslavenske armije. Nakon mirovnog sporazuma s Italijom, 1947. Morganova linija je ukinuta.

1 Preuzeto iz Nešković, S. (1991). Međunarodna dimenzija priključenja Istre i Slovenskog primorja novoj Jugoslaviji. Vjesnik istarskog arhiva, 1 (32) ((1991.)), 53 - 64. https://hrcak.srce.hr/index.php/96199 - prevedeno na hrvatski (neslužbeni prijevod), pristupljeno 3. 6. 2026.