Ta situacija prilično se isplatila Britancima nakon otvaranja Sueskog kanala 1869., a usto je otok postao njihova vojna i pomorska utvrda na Mediteranu. Prve oblike samouprave Malta je dobila tek 1921. godine, a tome je prethodila Sedmolipanjska pobuna 1919. zbog previsoke cijene kruha. Tridesetih godina 20. stoljeća tenzije između malteških političkih elita, malteške Katoličke Crkve i britanske vlasti pojačale su se i Ustav iz 1921. bio je dva puta suspendiran, a nakon druge suspenzije Malta se vratila u okvire kraljevske kolonije. Inače, druga suspenzija Ustava dogodila se zbog vladine odluke da se u škole uvede poduka iz talijanskog, koji je prije dolaska Britanaca bio službeni jezik. Međutim, 1934. službeni jezik postao je malteški jezik, semitski jezik iz afrazijske porodice jezika, najsličniji arapskom jeziku, i to tuniškoj verziji. Danas, kako zbog položaja tako i povijesnih okolnosti, malteški je preuzeo mnogo osobina i riječi iz talijanskog (južne Italije i Sicilije) i engleskog jezika. Ustavom iz 1936., malteški i engleski jezik postali su jedini službeni jezici na Malti, čime se riješilo dugogodišnje pitanje jezika koje je dominiralo malteškom politikom više desetljeća prije toga. Tijekom Drugoga svjetskog rata Malta je hrabro odolijevala napadima Sila osovine, a za svoj otpor kralj George VI. je njezinu narodu i braniteljima dodijelio odlikovanje i branitelje odlikovao. Nakon rata Malti je, 1947., vraćena samouprava, a nakon incidenta 1953., kada Maltežanima nije poslan poziv na krunidbu kraljice Elizabete, malteški političari udružili su se i pokrenuli pitanje položaja Malte. Nakon različitih pregovora i prijedloga, 1956. dogovoren je i održan referendum o integraciji u Ujedinjeno Kraljevstvo. Iako je većina glasača bila za prijedlog, referendum nije uspio jer su ga vodeća nacionalna stranka i Katolička Crkva bojkotirale. Britanci su potom pokrenuli različite projekte u području turizma te nudeći porezne olakšice koje bi privukle Britance i umirovljenike iz bivših kolonija, 1961. donesen je novi Ustav, koji je dopustio mogućnost priznavanja države Malta.

Nakon što je na referendumu o Ustavu neovisne Malte održanom od 2. do 4. svibnja 1964., 54,5 % glasača prihvatilo Ustav, britanski parlament donio je 31. srpnja 1964. Akt o neovisnosti Malte. Ustav Malte proglašen je 21. rujna 1964. i predstavlja najviši zakon države. Prema dostupnim podacima Ustav je od svog donošenja do danas bio mijenjan i dopunjavan 26 puta. Današnji Ustav započinje odredbom da je Malta „demokratska republika zasnovana na radu i poštovanju temeljnih prava i sloboda pojedinca“, a promjena političkog uređenja Malte u republiku dogodila se promjenom Ustava 1974. te Ustav u svom prvom članku izričito navodi da je Malta „neutralna država koja aktivno potiče mir, sigurnost, društveni napredak među svim narodima i pridržavajući se politike nesvrstavanja i odbijajući sudjelovanje u bilo kojem vojnom savezu.“ Povijesno iskustvo koje je ova država imala kao vojna i pomorska baza Britanaca navelo ju je da k tome navede da strane vojne baze neće biti dopuštene na teritoriju Malte, niti će strane snage moći koristiti vojne objekte ili vojna postrojenja osim na zahtjev Vlade. Već u drugom članku Ustav određuje da je malteška religija Rimska katolička apostolska Crkva i da vlasti ove Crkve imaju pravo i dužnost poučavati koja su načela pravilna, a koja pogrešna te će u školama kao dio obveznog obrazovanja biti vjerska pouka rimske katoličke apostolske vjere. Nacionalni jezik Malte je malteški jezik, s tim da su službeni jezici na Malti malteški i engleski i svaki drugi jezik koji odredi Parlament na temelju zakona donesenog dvotrećinskom većinom svih zastupnika. Jezik na sudovima je malteški, međutim Parlament može u određenim slučajevima i pod određenim uvjetima propisati uporabu i engleskog jezika. Malta je parlamentarna demokracija, čiji parlament, Zastupnički dom bira predsjednika države, a on imenuje predsjednika Vlade.