Dana 3. lipnja 1896. potpisan je tajni, za Kinu vrlo nepovoljan Saveznički ugovor između Ruskog i Kineskog carstva, koji se još naziva Li-Lobanovljev sporazum, prema imenima njihovih potpisnika. Sporazum¹ se sklapa sa željom dvaju careva, Rusije i Kine, da učvrste mir koji je uspostavljen na Dalekom istoku i da zaštite azijski kontinent od nove strane invazije (preambula) i sastoji se od šest članaka. Člankom 1. uređuje se da će se svaki napad Japana, bilo na ruski teritorij u istočnoj Aziji ili na teritorij Kine ili Koreje, smatrati razlogom za trenutnu primjenu ovog ugovora. U tom slučaju, obje visoke ugovorne stranke obvezuju se međusobno podržavati svim kopnenim i pomorskim snagama koje će im u tom trenutku biti na raspolaganju i, koliko je to moguće, međusobno pomagati u opskrbi oružanih snaga. Člankom 2. određeno je da „nakon što su obje visoke ugovorne stranke poduzele zajedničku akciju, nijedna od njih ne može sklopiti mirovni ugovor s protivničkom stranom bez pristanka druge strane“, a člankom 3. da „tijekom vojnih operacija, sve kineske luke će, ako bude potrebno, biti otvorene za ruske vojne brodove, koji će od kineskih vlasti dobiti svaku potrebnu pomoć.“ Članak 4. propisuje sljedeće: „Kako bi se olakšao pristup ruskih kopnenih snaga ugroženim područjima i opskrbila ih namirnicama, kineska vlada pristaje na izgradnju željezničke pruge kroz kineske provincije Amur i Jilin, u smjeru Vladivostoka. Spajanje ove željeznice s ruskom željeznicom ne može poslužiti kao izgovor za bilo kakvo osvajanje kineskog teritorija ili kršenje suverenih prava Njegova Veličanstva Cara Kine. Izgradnja i rad ove željeznice bit će povjereni Rusko-kineskoj banci, a uvjete ugovora sklopljenog u tu svrhu propisno će raspraviti kineski izaslanik u Sankt Peterburgu i Rusko-kineska banka.“ Člankom 5. propisano je da će u slučaju rata, Rusija slobodno koristiti navedenu željeznicu, a u mirnodopsko vrijeme imat će pravo tranzita za svoje trupe i opskrbu, uz nužna zaustavljanja. Člankom 6. propisano je stupanje na snagu Sporazuma, s rokom primjene od petnaest godina, s tim da se stranke Sporazuma mogu složiti oko njegova produljenja.

Umjesto da štiti Kinu od japanskih teritorijalnih ambicija, kinesko-ruski sporazum otvorio je vrata ruskom ekspanzionizmu i samo ime ga je dijelilo od njegove prave naravi, aneksije sjeveroistočnog dijela Kine. Ponižavajući uvjeti iz Sporazuma doveli su do Rusko-kineske konvencije 1898., kada je Kina bila prisiljena Rusiji iznajmiti dio Liadongova poluotoka i dopustiti joj produžavanje izgradnje željeznice prema jugu.

Li-Lobonovljev sporazum bio je samo jedan u nizu nepovoljnih sporazuma i ugovora između kineske dinastije Čing i svjetskih sila, koje su tijekom 19. stoljeća, smatrajući Kinu azijskim bolesnikom, krenule u njeno komadanje na svoje interesne sfere. Nezadovoljstvo dinastijom i njezinim vođenjem Kine doseglo je svoj vrhunac između 1899. i 1901. godine, kada je došlo do Bokserskog ustanka, ustanka seljaka i gradske sirotinje protiv tuđinaca.²

1 Izvor: https://ru.wikisource.org/wiki.
2 Vidi Informator, br. 6643 od 7. rujna 2020. – Vremeplov: Bokserski protokol.