Interdictum de arboribus caedendis, lat. interdikt o sječi stabala, jedno je od pravnih sredstava u susjedskim odnosima koja je predviđalo rimsko pravo, a njime je u rimskoj pravnoj tradiciji ustanovljeno pravo vlasnika nekretnine da zahtijeva od susjeda uklanjanje granja, a zatim i korijenja stabla, koje bi mu onemogućavalo uredno iskorištavanje njegove nekretnine.