Zaključci o suradnji s Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu

Zaključci o suradnji s Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu (»Narodne novine«, br. 66/01)

HRVATSKI SABOR

1082

– Polazeći od činjenice da je samostalna demokratska država Hrvatska kao izraz volje i težnje hrvatskog naroda obranjena i oslobođena u pravednom obrambenom i osloboditeljskom Domovinskom ratu i to zahvaljujući nesebičnoj i požrtvovnoj hrabrosti i junaštvu hrvatskih branitelja,

– potvrđujući da je na Republiku Hrvatsku oružanu agresiju izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva na području samoproglašene »Srpske Krajine« u Republici Hrvatskoj,

– ističući da su pobjedom u Domovinskom ratu (1991.–1995.) hrvatski narod i građani potvrdili svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne suverene i demokratske države,

– uvažavajući činjenicu da su hrvatski branitelji, pobjednici u legitimnim oslobodite­ljskim akcijama na okupiranom hrvatskom području od Miljevaca i »Maslenice« do »Bljeska« i »Oluje«, postali ponos hrvatskog naroda i najsnažniji čimbenik njegova dostojanstva i samosvijesti,

– polazeći od članka 20. Ustava Republike Hrvatske i od vladavine prava kao jedne od najviših vrijednosti ustavnog poretka Republike Hrvatske, te izražavajući uvjerenje da svi počinitelji zločina moraju biti kažnjeni,

– uvjereni da je zadatak Međunarodnoga kaznenog suda utvrditi individualnu krivnju počinitelja kaznenih djela ratnog zločina,

– vjerujući da je iskrena suradnja s Međunarodnim kaznenim sudom od bitnog interesa za Republiku Hrvatsku, koja se time potvrđuje kao odgovorni subjekt međunarodne zajednice,

– uvjereni da će se kroz međusobnu suradnju i utjecaj poboljšati odnosi sa Sudom, uspostaviti veće međusobno razumijeva­nje,

– vjerujući da svi ratni zločini, neovisno o nacionalnoj pripadnosti počinitelja, trebaju biti procesuirani i individualni počinite­lji kaž­njeni,

– držeći da je hrvatsko pravosuđe u stanju samo procesuirati sve zločine, pa tako i one ratne,

– držeći da razultat rada Međunarodnoga kaznenog suda ne smije biti izjednačavanje krivnje i amnestira­nje agresora,

– poštujući tijek rasprave pred ovim Domom, te uzimajući u obzir stavove većine njegovih zastupnika, kao i uzuzetni interes i osjećaj s kojim je hrvatska javnost pratila ovu raspravu,

Hrvatski sabor na sjednici 17. srp­nja 2001., donosi

ZAKLJUČKE

O SURADNJI S MEĐUNARODNIM KAZNENIM SUDOM U HAAGU